Bolesti štitnjače (štitne žlijezde), pored dijabetesa i osteoporoze, spadaju u najčešće endokrinoške poremećaje

Štitnjača je endokrini organ smješten u prednjem donjem dijelu vrata. Normalna je funkcija štitnjače stvaranje i izlučivanje hormona u krv što je čini žlijezdom s unutarnjim izlučivanjem (endokrina žlijezda).

Ovi hormoni imaju važnu ulogu u regulaciji metabolizma: povećavaju bazalnu potrošnju kisika i stvaranje topline, povećavaju sintezu bjelančevina, povećavaju minutni volumen srca, ubrzavaju razgradnju kolesterola i smanjuju njegovu količinu u tijelu, povećavaju metaboličko odstranjivanje steroidnih hormona, vitamina B i mnogih lijekova.

Drugi glavni učinak hormona štitne žlijezde odnosi se na rast i sazrijevanje. Kod ljudi potiču okoštavanje, rast kosti u dužinu, potiču stvaranje hormona rasta, sudjeluju u razvoju središnjeg živčanog sustava.

Potiču budnost, žustrost, reagiranje na različite podražaje, osjet sluha, osjećaj gladi, pamćenje i sposobnost učenja, a utječu i na emocije.

Važnu ulogu imaju i u razmnožavanju i reproduktivnim funkcijama muškarca i žene, održavanju normalne trudnoće itd.

Stanje povezano sa pojačanim lučenjem hormona - hipertireoza dovodi do ubrzavanja metabolizma. Stanje ubrzanog metabolizma se klinički ispoljava kao pretjerano znojenje, gubitak kilograma, ubrzan rad srca, tresavica, ali i nervoza i iritabilnost.

Obrnuto, stanje hipotireoze uzrokuje simptome umora i iscrpljenosti, podbuhlosti, sklonosti debljanju bez obzira na pažnju pri izboru hrane. Prisutna je i bezvoljnost i kronični umor. Posebna važnost se pridaje dijagnosticiranju i liječenju poremećaja štitnjače u pretkoncepcijskom periodu i trudnoći.

Isto tako, naglašava se važnost dijagnosticiranja, a i liječenja subkliničkih poremećaja štitnjače s obzirom na utjecaj na endokrinološki status, metabolički profil a i cjelokupno zdravstveno stanje.

LABORATORIJSKA DIJAGNOSTIKA

Laboratorijski testovi koji se koriste u dijagnostici bolesti štitnjače mogu se podijeliti u dvije glavne skupine testova: testovi procjene funkcije štitnjače (T4, T3, fT4, fT3, TSH i TRH test) i testovi za otkrivanje uzroka bolesti (anti-TPO, anti-Tg, Tg i kalcitonin).

1) Pri utvrđivanju uzroka bolesti štitnjače pozitivni testovi anti-Tg i anti-TPO ukazuju na autoimunu bolest (Thyreoiditis chronica Hashimoto ili Morbus Basedow-Graves). Određivanje tireoglobulina (Tg) i kalcitonina od velikog je značenja za praćenje operiranih karcinoma štitnjače, što znači da Tg ukazuje na mogućnost prisutnosti metastaza ili povratak bolesti (papilarni ili folikularni karcinom), a viši kalcitonin na metastaze ili povratak medularnog karcinoma.

Povišenu serumsku razinu antitijela na tiroglobulin (anti-Tg) nalazimo kod osoba s autoimunim tiroiditisom.

Zajedno s antitijelima anti-TPO, anti -Tg nađen je kod 70-80% osoba oboljelih od Hashimota i kod 30% osoba sa Gravesovom bolesti.

Razina anti-Tg može se tijekom bolesti potpuno normalizirati, no isto tako i opet porasti.

2) Tiroidni stimulirajući hormon (TSH) izlučuje hipofiza.

Dva osnovna hormona štitnjače su tiroksin (T4) i trijodtironin (T3),a njihovu proizvodnju regulira hormon hipofize tireotropin (TSH).

Ukoliko se smanji produkcija T3 i T4, hipofiza proizvodi veću količinu TSH nastojeći stimulirati štitnjaču na pojaćan rad. Ako štitnjača to ne može učiniti, razina TSH sve više raste što može dovesti do gušavosti (povećanja štitnjače).

Čak i vrlo male promjene u koncentracijama slobodnih hormona štitnjače izazivaju velike promjene u razini TSH, stoga je naročito pogodan za ranu dijagnostiku ili isključivanje poremećaja u centralnom regulacijskom krugu između hipotalamusa, hipofize i štitnjače.

Povišeno:

Povišene vrijednosti TSH mogu se naći u neliječenoj hipotireozi, subakutnom tiroiditisu, hipertireozi povezanoj sa povećanom razinom TSH, Hasimotovoj bolesti, hiperkolesterolemiji, guši, amiloidozi, depresiji, alkoholnoj cirozi, pre-eklampsiji i hirsuitizmu.

Sniženo:

Sniženje TSH može se naći kod infekcija, toksične guše, toksične nodularne guše, zatim u hipetiroidizmu (Gravesova bolest), subakutnom tiroiditisu, akromegaliji, hipofunkciji hipofize, što može dovesti do sekundarnog hipotiroidizma.

3) Tiroksin (T4) najvažniji je proizvod štitne žlijezde. Otpuštanje hormona štitnjače u krvotok javlja se po potrebi i pod utjecajem TSH. Određivanje T4, važno u procjeni funkcije štitnjače.

Povišeno:

Koncentracija T4, a obično i T3, povišena je u primarnoj hipertireozi, meningokoknom meningitisu, virusnom hepatitisu, malariji, toksičnoj guši, hipertiroidizmu, subakutnom tiroiditisu, Hashimotovoj bolesti, porfiriji, akutnim psihijatrijskim stanjima, u ovisnosti o drogama (opijati i njihovi derivati), posttraumatskom stresu, depresiji, miasteniji gravis, alkoholnoj cirozi, pre-eklampsiji te nasljednoj skoliozi.

Sniženo:

Smanjena koncentracija vezanog i slobodnog T4 nalazi se u primarnoj hipotireozi jer ih štitnjača manje stvara. TSH je u isto vrijeme povišen i to je najosjetljiviji pokazatelj primarne hipotireoze.

Smanjenje koncentracije T4 može se naći i u tripanosomiji, infekcijama, karcinomu dojke, hipotirpidizmu, subakutnom tiroiditisu, Hashimotovoj bolesti, dijabetičkoj acidozi, akromegaliji, proteinskoj malnutriciji, anorexiji nervosa, akutnoj respiratornoj infekciji, cirozi jetre, celijakiji, enteropatiji s gubitkom proteina, malapsorpciji, nefrotičkom sindromu, kroničnoj bubrežnom oštećenju, abortusu, pre-eklampsiji, hirsuitizmu te u reumatoidnom artritisu.

4) Slobodni tiroksin (fT4) je fiziološki aktivna komponenta tiroksina. Određivanje slobodnog tiroksina je važan element u rutinskoj kliničkoj dijagnostici, a u slučaju sumnje na poremećenu funkciju štitnjače potrebno ga je kombinirati s TSH. Posebno je važan za praćenje bolesti štitnjače u trudnoći

5) T3 – Trijodtironin vezani i fT3 njegova slobodna frakcija

Najodgovornija molekula za djelovanje hormona štitaste žlijezde i hormon s najvećim biološkim djelovanjem je T3. Na periferiji se T4 pretvara u T3.

S obzirom da se pretvaranje T3 iz T4 događa u jetri, svaka promjena u funkciji jetre može imati utjecaj na razinu T3 u krvi. Smanjenje pretvaranja T3 iz T4 rezultira sniženjem koncentracije T3 u serumu. To može biti zbog utjecaja nekih lijekova kao što su npr. propranolol, glukokortikoidi ili amiodaron te u brojnim ozbiljnim ne-tiroidnim oboljenjima, npr. krajnja faza oštećenja bubrega, dekompenzirana ciroza jetre, uznapredovali rak, anorexia nervosa te brojna druga stanja u intenzivnoj njezi (kardiogeni ili septički šok).

ULTRAZVUČNA DIJAGNOSTIKA

Ultrazvučna dijagnostika (UZV), radiološka je metoda koja koristi ultrazvučne valove visoke frekvencije za dobivanje slike unutrašnjih struktura tijela. UZV se koristi i za otkrivanje promjena u izgledu štitne žlijezde.

Pri UZV pregledu ne upotrebljavamo ionizirajuće zračenje.

Pregledom se utvrđuje veličina štitnjače, postojanje promjena u strukturi štitnjače, akutne upale, kronične upale, postojanje dobroćudnih i zloćudnih promjena te prokrvljenost.

LIJEČENJE

S obzirom na široku lepezu poremećaja i bolesti koji obuhvaćaju štitnu žlijezdu, iznimno je važan individualni pristup liječenju i eventualnoj daljnjoj obradi.

dr.med. Vladimir Bartoš